Naš dosije"Večernje novosti"(1), Tajkuni u medijskoj mreži

Afera koja traje povodom privatizacije "Večernjih novosti" savršena je ilustracija kako spregom tajkuna i aktuelnih vlasti nastaje organizovani kriminal koji od Srbije stvara mafijašku državu. U dosijeu "Večernje novosti" koji objavljujemo nalazi se pravi odgovor kuda nas je dovela mantra srpskih neoliberalnih perjanica - "deregulacija, liberalizacija i privatizacija" - ovog puta na primeru medijskog tržišta, ali sa posledicama koje po svoj prilici nisu izbegla ni ostala tržišta ili domaće privredne grane.

 

S leva na desno: Stanko Subotić Cane, Milan Beko,"Večernje novosti" i Aleksandar Vlahović

Kada je država Srbija 2002. godine objavila da je spremna da proda novinsku kuću "Borba", među zainteresovanim za kupovinu bio je i Stanko Subotić Cane, koji je već posedovao distributivni mrežu "Duvan" i najavljivao da želi da kupi kioske "Borbe", "Politike", "štampe" i dr. U dogovoru sa predstavnicima nemačkog medijskog koncerna VAC, Cane sklapa dogovor o zajedničkom učešću u ovoj kupovini. Sa VAC je Cane zajednički osnovao firmu "Futura Plus". Ideja je bila da Cane za račun VAC kupi dnevni list "Večernje novosti" a za svoj račun prodajnu mrežu. S tom namerom Cane uspostavlja kontakte sa mnogim osobama iz vlasti u Srbiji i kuće "Borba", svestan da je u to vreme krajnje nejasno kakva je vlasnička struktura ove kuće.


Zašto su VAC i Cane najpre računali na kupovinu Borbe? Odgovor leži u činjenici da je bivša kuća "Borba", sa 32.000 kvadrata, u vlasništvu države, ali ona o tome godinama ne brine; Kompanija "Borba", sa 170 zaposlenih, sto odsto je vlasništvo države, a pre izvesnog vremena stavljena je na spisak preduzeća za stečaj; štamparija "Borba", (280 zaposlenih), 80 odsto je vlasništvo države, a 70 odsto njenog prometa pravi Kompanija "Novosti"; Kompanija "Novosti", (490 zaposlenih), koja godišnje proizvede više od 100 miliona primeraka novina, 30 odsto je vlasništvo države. Prema tome, VAC i Cane su računali da kupovinom "Borbe" dođu u posed državnog udela u štampariji "Borbe" kojoj Kompanija "Novosti" duguje ogromna sredstva - pa bi se konverzijom ovog duga u akcije lako mogli da dokopaju vlasnišstva nad "Novostima."

Beko tvrdi Canetu da za njega rade svi iz Agencije za privatizaciju

U 2003. godini, Cane između ostalih, upoznaje sa svojim namerama i Milana Beka, u kome vidi "bivšeg ministra za privatizaciju". Na sastanku koji su njih dvojica upriličili pomenuta je privatizacija robnih kuća "Beograd". Tom prilikom Beko, po tvrđenju Subotića, "saopštava da za njega "rade" skoro svi iz Agencije za privatizaciju" - posebno pominje Vuka Delibašića. Ministra Aleksandra Vlahovića kao poslovnog partnera i da je na mesto stečajnog upravnika RK "Beograd" on lično postavio službenicu iz svoje firme "DIbek" Oliveru Savatović. Jednom rečju, Beko po tvrđenju Caneta upozorava da je jedini način da kupi RK "Beograd "da plati honorar od milion evra!". Ali kako Cane nije bio zainteresovan za RK "Beograd" oni su se rastali i ponovo stupili u kontakt 2004. godine povodom "Večernjih novosti". Subotić tvrdi da mu je Beko rekao kako mu je Koštunica dao svoje najpoverljivije ljude kad je reč o privatizaciji, pominjući Dejana Mihajlova, Aleksandra Nikitovića, Predraga Bubala i druge. Beko se hvalio kod Caneta da je Oliveru Savović uspeo da postavi na mesto sekretara Agencije za hartije od vrednosti koja je ključna institucija za trgovinu akcijama, dok je za direktora Agencije za privatizaciju doveo bivšeg službenika državne bezbednosti Miodraga Đorđevića, a za izvršnog direktora Gorana Mrđu. Vuk Delibašić je iz Agencije prešao u Bekovu firmu. Preko svih ovih ličnosti Beko je kupovao "Knjaz Miloš", "Imlek", "Bambi", desetine mlekara širom Srbije. Kada je pokušao da sve što je od Beka čuo prenese VAC-u i Bodi Hombahi, Cane je hladno dočekan, delom zbog uveravanja Hombaha da će kupovati "Večernje novosti" od države i bez posrednika a delom "zbog animoziteta prema Beku".

Srđan Kerim je rekao VAC-u da bez Milana Beka neće moći ništa da kupe u Srbiji. Subotić tada (27.01.2005) potpisuje ugovor sa VAC o kupovini "Večernjih novosti". Kao garanciju da će sve svoje ugovorne obaveze u poslu uredno obaviti, Cane daje iz ličnih sredstava i preko svojih firmi "D-Trade" iz Beograda i "EMI" iz Danske. Čitave 2005. godine Stanko Subotić razgovara sa predstavnicima vlasti i dr Vojislavom Koštunicom o "budućem tenderu" (Bubalo) pa su se opet vraćali na metod kupovine putem otkupa akcija koje će vlast da ujedini sa malim akcionarima.

Tako se odugovlačilo s namerom da se Canetu i VAC nametne kao posrednik Beko koji je u razgovoru sa Srđanom Kerimom, jednim od direktora VAC rekao da bez njega Nemci neće moći da kupe ništa u Srbiji. Poruke su stizale Canetu od Dragog Mićevića, kuma Dejana Mihajlova, preko kojega je on ugovarao sastanke u Vladi. Ovim sastancima su prisustvovali i predstavnici VAC-a. Mićović je pozvao Caneta da hitno dođe u Crnu Goru u hotel "Vila Montenegro" (vlasništvo Caneta; po zahtevi Okružnog suda u Beogradu, crnogorske vlasti su Vilu oduzele Canetu, ali je na njegovu žalbu vraćena Canetu početkom 2010. godine) da mu saopšti važnu poruku iz Vlade Srbije. Cane nije mogao da ode na ovaj sastanak ali je otišao njegov predstavnik i u Vili pored Mićovića zatekao i Dejana Mihajlova. Tom prilikom su Mićović i Mihajlov saopštili da Koštunica ne može javno da proda list Nemcima već je to jedino moguće izvesti - preko posrednika. Treba ubaciti nekog "domaćeg biznismena" koji bi odmah posle kupovine akcije prebacio Canetu a on VAC-u.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži